Kako razgovarati s osobom s demencijom kad pita isto po deseti put

Kako razgovarati s osobom s demencijom niko me nije naučio. Učio sam na teži način, tri godine uz djeda.

Prvih mjeseci sam ga ispravljao. „Djede, pa rekao sam ti maloprije.“ „Nije utorak, srijeda je.“ Svaki put je bilo gore: on se uznemiri, ja izgubim strpljenje, i pola sata kasnije niko se više ne sjeća oko čega je bila svađa. Osim mene.

Ovo su stvari koje su kod nas pomogle. Nisu medicinski savjet i nisu pravila iz knjige. Ako se ponašanje naglo promijeni, ako se pojavi agresija ili halucinacije, javi se liječniku, jer to može imati uzrok koji se liječi.

Zašto ispravljanje ne pomaže

Kad nekome sa zdravim pamćenjem kažeš „već si pitao“, on zapamti i ne pita ponovo. Osoba s demencijom to ne može zadržati. Čuje samo ton: da je opet nešto pogriješila, da je neko ljut na nju. Pitanje se vrati za deset minuta, ali s njim i nelagoda.

Zato je cilj razgovora promijenjen. Više nije da on zna tačan dan. Cilj je da se oboje osjećate sigurno do sljedećeg pitanja.

9 savjeta kako razgovarati s osobom s demencijom

1. Odgovori kao da je pitanje prvi put

„Koji je danas dan?“ „Srijeda je, djede.“ Isti ton i deseti put. Za njega to i jeste prvi put. Ako ti je teško, to je znak da tebi treba pauza. On se ne može truditi više.

2. Napiši odgovor na papir

Ako stalno pita isto, odgovor stavi tamo gdje ga vidi. Tabla na frižideru: „Danas je srijeda. Ručak u 13. Marko dolazi u 17.“ Kad pita, pokaži papir. Papir ne gubi strpljenje.

3. Jedna rečenica, jedna stvar

„Obuci jaknu, uzmi ključeve, idemo kod doktora pa u prodavnicu“ je za njega četiri zadatka odjednom. Probaj: „Evo jakne.“ Pa kad je obukao: „Idemo.“

4. Ne pitaj „sjećaš li se“

„Sjećaš li se ko je ovo?“ stavlja čovjeka na ispit. Ako ne zna, osjeća se poniženo. Reci sam: „Gledaj, ovo je tvoja unuka Ana.“ Razgovor ide dalje, a niko nije pao na ispitu.

5. Prati osjećaj, ne činjenice

Kad traži mamu koja je umrla prije četrdeset godina, rečenica „pa mama ti je umrla“ svaki put je nova vijest i novi bol. Pitaj o njoj: „Kakva je bila tvoja mama? Šta je kuhala nedjeljom?“ Često ne traži mamu. Traži osjećaj sigurnosti, i u razgovoru o njoj ga nađe.

6. Kad optužuje, ne brani se

„Neko mi je ukrao novčanik.“ Prvi refleks je „niko ti ništa nije ukrao“. To vodi u svađu. Probaj: „Hajde da ga zajedno potražimo.“ Kad ga nađete, ne komentariši. Ako se često dešava, napravi jedno stalno mjesto za novčanik i ključeve.

7. Govori polako i gledaj ga u oči

Sjedni u njegovu visinu, ne stoji iznad njega. Kratka pauza između rečenica. Ako ne razumije, ponovi istim riječima, ne objašnjavaj drugačije i duže.

8. Daj mu izbor, ali mali

„Šta želiš za večeru?“ je preveliko pitanje. „Hoćeš čorbu ili jaja?“ je izbor koji može napraviti. Mali izbor čuva dostojanstvo, jer odluka ostaje njegova.

9. Smijeh je dozvoljen

Kad obuče dvije košulje jednu preko druge i kaže da mu je hladno, smiješno je. Smij se s njim, ne njemu. Dostojanstvo ostaje i kad pamćenje slabi, a smijeh zajedno ga ne uzima.

Kod nas je ispravljanje djeda svaki put pogoršalo stvar. Mirna rečenica je pomogla više.

Kad ne ide

Biće dana kad nijedan savjet ne pomogne. Viknuti ćeš. Poslije ćeš sjediti u autu ispred kuće i osjećati se kao najgori unuk, sin ili kći na svijetu.

To ne znači da ne znaš razgovarati s osobom s demencijom. To znači da si umoran i da sve nosiš sam. Rješenje tada nije još jedan savjet o komunikaciji, nego neko ko će preuzeti dio dana. O tome sam pisao u tekstu kako podijeliti brigu u porodici i u tekstu ko brine o onome ko brine.

Rečenice koje kod nas rade

Isprintaj i stavi na frižider, za sebe i za svakoga ko dolazi u kuću:

• „Tu sam.“
• „Hajde da zajedno pogledamo.“
• „Pričaj mi o tome.“
• „Sve je u redu, imamo vremena.“
• „Hvala ti što si mi rekao.“

I one koje izbacujemo: „Već sam ti rekao“, „Sjećaš li se“, „Pa znaš ti to“, „Koliko puta da ponovim“.

Česta pitanja

Šta reći kad osoba s demencijom stalno ponavlja isto pitanje?

Odgovori mirno, kao da je prvi put, i napiši odgovor na papir koji vidi (tabla na frižideru, papir na stolu). Ne govori „već si pitao“, jer on to ne može zapamtiti, a ton ga uznemiri.

Treba li ispravljati osobu s demencijom kad nešto pogrešno kaže?

Ako greška nije opasna, najčešće ne. Ispravljanje rijetko donese da on zapamti tačnu informaciju, a često donese svađu i nemir. Prati osjećaj iza rečenice i preusmjeri razgovor.

Šta ako osoba s demencijom postane agresivna?

Skloni se na sigurnu udaljenost, govori tiho i ne raspravljaj se. Ako se ponašanje naglo promijenilo ili se ponavlja, javi se liječniku, jer uzrok može biti bol, infekcija, lijek ili nešto drugo što se može riješiti.

Ovaj tekst je lično iskustvo njegovatelja, nije medicinski savjet. Za promjene u ponašanju javi se liječniku.