Svakodnevica
Kad djed traži da ide kući, a već je kod kuće: šta reći
Sjedi u svojoj fotelji, u kući u kojoj živi četrdeset godina, i uzima kaput. „Hajde, vodi me kući.“ Ovo je jedna od najtežih rečenica za porodicu, jer na nju nema tačnog odgovora.
Kad djed traži da ide kući, a već je kod kuće, prvi refleks je da mu objasniš.
„Djede, pa ovo ti je kuća. Evo tvoje fotelje, evo tvojih slika.“ Pokažeš mu ključeve, adresu na pismu, sve. On te pogleda kao da ga lažeš i krene prema vratima.
Mnogo porodica to doživi, najčešće popodne ili uveče. Pišem kao neko ko tri godine brine o djedu, ne kao liječnik. Ovo su stvari koje pomažu da večer ne završi svađom.
Zašto osoba s demencijom traži da ide kući
Kad čovjek s demencijom kaže „hoću kući“, rijetko misli na adresu. Često misli na mjesto gdje se osjećao sigurno: kuću iz djetinjstva, mamu koja kuha, vrijeme kad je sve imalo smisla i kad je on znao gdje je šta.
Zato argumenti ne pomažu. Ti govoriš o zidovima. On govori o osjećaju. Kad mu dokazuješ da je kod kuće, on čuje samo da ga ne razumiješ, i nemir raste.
Ponekad iza te rečenice stoji nešto jednostavnije: umoran je, gladan je, treba mu toalet, previše je buke, ili je pao mrak i ništa mu više nije poznato. Ne može to reći drugim riječima, pa kaže „hoću kući“.
Šta ne reći
- „Pa ovo ti je kuća.“ Tačno je, ali za njega zvuči kao laž ili kao poruka da nešto nije u redu s njim.
- „Već si to pitao.“ On to ne pamti, a ton zapamti.
- „Nema više te kuće, prodali smo je“ ili „tvoja mama je umrla“. Za njega je to svaki put nova i teška vijest.
- „Hajde, ne budi dijete.“ Uzima dostojanstvo, a ne smiruje.
Kod nas je ispravljanje djeda svaki put pogoršalo stvar. Mirna rečenica je pomogla više.
Šta reći kad traži da ide kući
Nema čarobne rečenice. Ima nekoliko koje češće smire nego uznemire. Probaj ih redom.
1. Priznaj osjećaj
„Vidim da ti je nešto teško. Nedostaje ti kuća.“ Ne slažeš se ni ne raspravljaš se. Samo kažeš šta vidiš. Često je to dovoljno da se ramena spuste.
2. Pitaj o toj kući
„Kakva je bila tvoja kuća? Ko je tamo živio? Šta je mama kuhala nedjeljom?“ Pustiš ga da priča. U razgovoru o kući nađe ono što traži: osjećaj da je negdje svoj. Stare fotografije tu pomažu više od bilo kakvog objašnjenja.
3. Ponudi nešto sad i ovdje
„Hajde prvo da popijemo kafu, pa ćemo vidjeti.“ Ili: „Pomozi mi da složim ovo veš, pa idemo.“ Ne lažeš ga da ćete otići. Samo pomjeriš pažnju na nešto poznato i toplo. Kafa u njegovoj šoljici, šetnja do kapije, ruke u poslu.
4. Provjeri tijelo
Je li gladan, žedan, je li mu hladno, treba li u toalet, boli li ga nešto? Kad se ta potreba riješi, želja da ide kući često nestane sama.
5. Smanji buku i upali svjetlo
Televizor, gosti, mrak u ćošku sobe. Uveče sve to zbunjuje više. Upali svjetlo prije nego padne mrak, utišaj televizor, ostanite vas dvoje.
6. Ako hoće da izađe, idi s njim
Ako je miran i siguran na nogama, kratka šetnja oko kuće ili do kapije ponekad je najbrže rješenje. Vratite se „kući“ zajedno, i često je to sad prava kuća.
Kad traži da ide kući svako veče
Ako se to ponavlja u isto vrijeme, zapiši: kad počne, šta je bilo prije (gosti, dug dan, kasno jelo), šta je smirilo. Za sedmicu dana vidjećeš obrazac. Možda je to sat kad pada mrak. Možda je to poslije dugog popodnevnog sna.
Kad znaš sat, možeš se pripremiti. Pola sata ranije kafa, svjetlo, mirna muzika koju voli, poznat posao za ruke. Plan za taj sat napiši na papir, da i drugi u kući znaju šta raditi. Kako izgleda dnevni raspored na papiru, pokazao sam u tekstu dnevni raspored za osobu s demencijom.
Ako se zbunjenost pojavila naglo, ako je mnogo gora nego inače ili dolazi s groznicom, padom ili novom slabošću, javi se liječniku. Problemi s pamćenjem i zbunjenost mogu imati i druge uzroke, na primjer delirij ili nuspojave lijekova. Kod sumnje na moždani udar odmah zovi hitnu pomoć.
Izvor: NHS, Symptoms of dementia.
Ako ti je ovo već previše
Kad djed traži da ide kući po deseti put večeras, normalno je da ti pukne film. Tada nije vrijeme za još jedan savjet. Izađi na dva minuta, udahni, pa se vrati. Ako je to svako veče, treba ti neko ko će preuzeti bar jedno veče u sedmici. O tome kako to dogovoriti u porodici pisao sam u tekstu kako podijeliti brigu o roditelju s demencijom.
Za ostale situacije u razgovoru (isto pitanje po deseti put, optužbe, traženje pokojne mame) pogledaj kako razgovarati s osobom s demencijom.
Česta pitanja
Zašto osoba s demencijom traži da ide kući kad je već kod kuće?
Najčešće ne misli na adresu, nego na mjesto i vrijeme gdje se osjećala sigurno, kao kuću iz djetinjstva. Rečenica može značiti i nemir, umor, glad ili potrebu za toaletom koju ne može drugačije reći.
Treba li reći osobi s demencijom da je već kod kuće?
Obično ne pomaže, jer ona to doživi kao da je ne razumiješ. Bolje je priznati osjećaj („nedostaje ti kuća“), pitati o toj kući i ponuditi nešto poznato, kao kafu ili kratku šetnju.
Šta ako traži da ide kući svako veče u isto vrijeme?
Zapiši sedmicu dana kad počinje i šta ga smiri, pa pola sata ranije pripremi svjetlo, mir i poznatu aktivnost. Ako je zbunjenost nova, nagla ili jača nego inače, javi se liječniku.
Izvori
Ovaj tekst je lično iskustvo njegovatelja, nije medicinski savjet. Za nagle promjene u ponašanju javi se liječniku.
